Ako tačno znate kakvu frizuru želite, Panković akademija nije mesto za vas!
Sve žene koje imaju malu decu dobro znaju koliko ozbiljnu organizaciju zahteva samo jedan odlazak kod frizera. Uvek je nešto preče, prioriteti se poštuju i stalno postoji neki dobar izgovor. Priznaću, ja sam jedna od tih majki! Već mesecima unazad skupljam ideje na Pinterestu i zamišljam sebe nad šamponjerom: lagana masaža glave, sedim opuštena bez ijedne brige na svetu…
Vreme je za reality check. U stvarnosti držim toplomer u ruci, opet 39,5. Psujem vrtić, sudbinu, život i u sledećem trenutku sedim beskonačno dugo u čekaonici dečjeg dispanzera. I tako (bukvalno) cele zime i proleća.
Baš u trenutku kada je univerzum rešio da me časti sa celim bezbrižnim mesecom i odsustvom prehlade, gripa, upale uveta, grla, krajnika i svih mogućih delova tela, kolege javljaju da su zakazale kolektivno sređivanje u prestižnom salonu za ulepšavanje. Jednom rečju – mojoj sreći nema kraja!
Mislim da bi bilo suvišno bilo kakvo objašnjavanje šta je Panjković akademija, jer ukoliko ste ikada uključili TV, radio ili internet, ne postoji mogućnost da ste mogli da izbegnete priču o njihovom radu. Ali, ako nikada niste imali priliku da ih posetite, moja priča biće vam interesantna.
Na mesto dešavanja u Njegoševoj 21 stigle smo u unapred dogovoreno vreme. Na vratima nas je dočekao lično Miki Panjković i uz prijatan smešak sproveo do stola za konsultacije. Sam prostor je vrištao nekom drugačijom i snažnom energijom koja se retko gde sreće, pogotovu ne u frizerskim salonima. Moderno i urbano opremljen enterijer, upotpunjen stolicama sa bajker motivima, visećim lusterom sa kristalnim elementima i ogledalima sa baroknim ramovima. Sa zvučnika je odzvanjala muzika tehno i haus izvođača, što je celokupnoj atmosferi davalo neki poseban šmek.
Koleginice i ja sedamo za sto, Miki nam se pridružuje i nonšalantno nudi posluženjem: „ Da li ste za neki viski?… kafu?“ .Oduševljavam se pristupom i razmišljam kako već obožavam ovo mesto.
Nakon toga slede konsultacije: da, bukvalno konsultacije, kao da smo došle na pregled kod doktora ili bilo kog stručnjaka iz neke oblasti. U suštini, dolazak na Panjković akademiju upravo to i predstavlja- dijagnostiku i tretman specijaliste iz sfere ulepšavanja.
Na samom početku razgovora Miki Panjković baš to i naglašava: „Ako ste došle na pramenove i skraćivanje vrhova, slobodno možete da pređete i u salon preko puta“. Dalje nastavlja, u stilu pravog virtuoza, da osmišljava izgled i stil frizure koja bi najviše odgovarala svakoj od nas. Ne, ne one koja najbolje pristaje našem obliku lica, tenu ili boji očiju, već one koja bi najistinitije oslikavala karakter, stav i emociju koju sa sobom nosimo i reflektujemo na okolinu.
Slušajući predloge koje iznosi Katarini i Danici, postajem prestrašena sa kojom lakoćom se izgovaraju reči poput „asimetrično“, „oranž boja“, „kratke šiške“… U njihovim očima vidim prestrašenost i cela situacija mi postaje blago smešna, jer znam da tačno znaju koju frizuru žele… a to nikako nije bio asimetrični paž u vrištećoj boji.
Lako mi je i bilo da se smejem, jer sam ja jedina došla potpuno otvorenog uma i spremna na drastičnu promenu. U tom trenutku Mikijev pogled prebacuje se na mene, spremno očekujem svoju presudu, ali dobijam samo konstataciju „A za tebe ništa!“.
Kako, bre, ništa čo’eče? Radujem se ovom danu već dve godine. Sanjam da sam plava, crna, crvena… Maštam o pramenovima, skraćivanju, feniranju… Ja čeznem za promenom, a tebe bije glas da si bog ekstremnih preobražaja. Pa, gde je onda zapelo?
„Slušaj Bejbe, ja neću da te unakazim. Tvoja frizura – to si ti!“ – odgovara kao iz topa. „Tvoja lepota, tvoje držanje, način na koji sediš i kako govoriš savršeno je pretočeno u zrake sunca u tvojoj kosi koja bezbrižno pada preko tvojih ramena. Ti si sunce i donosiš toplinu koja je oslikana upravo u stilu frizure koju već imaš. I ja tu ništa ne bih menjao.“
Iako sam bila spremna da u potpunosti promenim svoj lični opis, reč stručnjaka bila je presudna da od te ideje odustanem. Naravno, dobila sam kompletan tretman u kom su pramenovi osveženi, a kosa skraćena tako da frizura ima više volumena, ali ništa drastičnije od toga se nije dogodilo. Na kraju je sve upotpunjeno sa krupnim loknama koje slobodno padaju i celokupan look izgledao je bolje nego što sam mogla da pretpostavim.
Da, ovo sam zaista ja! I stvarno nije bilo potrebe da se menjam!
I dalje nisam sigurna šta se tačno dogodilo u Panjković akademiji. Krenula sam po novu frizuru, a pored toga sam dobila kompletnu analizu psihologa, upotpunjenu sa dozom samopouzdanja i sigurnosti u sebe. I, po cenu da zvučim otrcano, ovo zaista nije bila još jedna poseta frizerskom salonu!
Vrata Panjković akademije širom su otvorena svima koji žele da kroz njih prođu otvorenog uma, bez zacrtanih predrasuda i fiksnih subjektivnih estetskih normi. Posetu sačuvajte za onaj trenutak kada budete potpuno spremni da dobijete maekover koji zaslužujete, a ne frizuru koju priželjkujete. I to ne po svaku cenu, već isključivo onaj koji je u skladu sa vašim stavom, temperamentom i energijom kojom zračite.